Erdut se smjestio na strmoj uzvisini velike dunavske okuke i taj strateški položaj određivao je njegovu važnost u prošlosti. Otuda se kontrolirala plovidba Dunavom, što je bilo presudno u vrijeme dok još nije bilo drugih prometnica. U utvrđenom gradu u predtursko doba vladali su najvjerojatnije viteški redovi templari i hospitalci (Ivanovci). I u tursko doba (1526.-1687.). Erdut je sačuvao važnost. Nakon oslobodilačkih ratova Eugena Savojskog, Podunavlje je za Carsku komaru u Beču postalo problematična stečevina zbog šumskog bespuća i močvarišta. Zato Erdut u početku često mijenja vlasnike. Prvi je bio barun de Zuani, slijedila je nakratko čepinska veleposjednička obitelj Adamović. Tek za obitelji Erwina pl. Cheha dolazi do prosperiteta. Chehovi u 19. stoljeću grade manji paticijski dvorac smirene horizontale kompozicije s reduciranim detaljima. I dvorac i vrt, koji ga okružuje, danas su u tužnome stanju. Posjed obitelji Cheh konfisciran je 1945. i pretvoren u državno poljoprivredno dobro. "Erdutski vinogradi" danas održavaju hvale vrijedan muzej o tehnologiji prerade grožđa. Tu se može vidjeti i najveća vinska bačva na svijetu!

Na prostoru izmedu Aljmaša, Dalja i Erduta, koga Dunav omeđuje svojom velikom okukom, prostiru se na površini od 440 hektara vinogradi IPK Erdut. Rimski pisci Strombon i Dio Cassius pisali su da je vinogradarstvo u ovome kraju cvjetalo još prije rimskih osvajanja. Ipak, siguran datum, historiografski evidentiran kao početak vinogradarenja, vezan je uz cara Probusa u 276. godini. Na plodnim lesnim nanosima plantažni se vinograd pruža u pravcu istok-zapad, s najvišim kotama na hrptu od 130 do 190 m, te se blago i široko spušta prema jugu. Jedan je od najvećih plantažnih vinograda u jednome komadu u Europi!

Moderna proizvodnja vina otpočela je krajem 19. stoljeća nakon pošasti filoksere koja je uništila sve stare sorte loze. Od godine 1894. grof Cheh provodi regeneraciju vinograda i uvodi nove kvalitetne sorte iz Mađarske, Italije i Austrije: pinot, graševinu, traminac... Prvi podrum u Erdutu izgrađen je 1730. i ta godina otisnuta je na svim etiketama erdutskih vina. Današnji su vinogradi zasađeni u razdoblju od 1961. do 1989. godine i sadrže jedanaest sorti grožđa: osam bijelih i tri crne sorte. Ukupni kapacitet vinarije iznosi 64.500 hl.

Priredio: Vlado Obad