Skupili se prije 6 sati pred BILOM na Sjenjaku.
Rano je ali svejedno oko mene nasmijana lica dragih ljudi. Bok! Dobro jutro! Heelooo!
S nama je i Mirela u 7. mjesecu trudnoće. Nasmijana i  neodoljivih trudničkih oblina. 
Dva stvarima pretrpana osobna automobila i zeleni kombi, također pretrpan stvarima.

Krenuli.  Dvaput stali što smo htjeli (FIS i usputna birtija ) dvaput što smo morali (granica i milicijska kontrola ). Po onoj poznatoj dva put je dvaput i još dvaput.

Stigli u Gornji Vakuf ( Uskoplje ) gdje nas je dočekao  domaćin i vodič Rahman.

Cuga, presvlačenje, preobuvanje i krećemo prema planinarskom domu Rosinj.
Pet sati laganog uspona kroz šumu, preko pašnjaka, uz izvore, pucaju pogledi na pitome zelene vrhove, zrak kao lijek, mirisi ispunjavaju tijelo i dušu.
Savladali smo preko 1000 metara nadmorske visine i došli u dom Rosinj 1680 m  n/v.

Raspakiravanje pa na  večeru. Domaćin priredio nešto s žlicom.

U dom stiglo i petnaestak planinara iz Živinica, Rahman ih zove živinčad a oni se ne ljute. Pivo i još jedno i  lagano ka zajedničkoj sobi u potkrovlju. Zezancija, dobacivanje,ušuškavanje, ušutkavanje i ...kreće raštimani orkestar.

Drugi dan u 8 sati krećemo ka Prokoškom jezeru. Rahman vodi, opisuje ljekovito bilje, sipa iz rukava latinske nazive, dotiče se povijesti  vranskog kraja i  prepoznajemo u njemu istinskog zaljubljenika u prirodu najpoznatije planine u BIH. Usput osvajamo najviši vrh Vranice Predkrstac 2112 m n/v i slijedi porodična fotografija s  'rvackom zastavom.

Prilazimo jezeru i prvi pogled otkriva nažalost  devastirani okoliš raznoraznim raštrkanim sklepanim vikendicama.  Rahman kaže da toga nije bilo prije deset-petnaest godina. Samo su pastiri imali bajtice i obore s ovcama. U jezeru živi navodno endemski vodozemac Triton ali ga nismo vidjeli.
U lokalnoj trgovini smo se osvježili tim čudesnim pićem. Mislim na pivo.
Povratak je bio nešto naporniji. Neki su odlučili usput savladati i vrh Rosinj a većina  žena i mi drugi muškarci  smo se spustili cestom prema domu.

Rahman je putem briljirao u poznavanju flore i faune, povijesti  i zemljopisa tog prekrasnog kraja. Hranio nas je prijesnim gljivama, borovnicama i šumskim jagodama.

Uz dom se nalazi botanički vrt koji je on osnovao i s puno ljubavi pokazuje i tumači planinarima.

Navečer, na terasi  ispred doma, važan svečani trenutak. Davor je s kiticom poljskog cvijeća u ruci zaprosio Mirelu. Pristala je. Čestitam i želim puno sreće.

Treći dan do 8 sati se spakirali i krenuli iz doma ka Gornjem Vakufu (Uskoplju). Pet sati čistog uživanja. Mirela također prehodala uz nas  cijeli spust.

Pozdrav s Rahmanom i povratak kući.

Svega smo lijepog čuli, vidjeli, doživjeli, osjetili  i saznali na ovom izletu.
Žile saznao od carinika da se zove Zvonko.

Zvonimir Bučević -Zvoki

galerija