Ne znam kako vi, ali ja sam primijetila da imamo 365 svjetskih dana, ni jedan nije običan, a nekada i dva svjetska dana u jednom danu. Sva sreća da nas ima pa se možemo podijeliti da obilježimo te svjetske dane, ali mi se nameće pitanje, kako to uspiju „vladari“, on jedan , a nekoliko svjetskih dana u jednom danu. Ne pričam ja ovo bez veze, nego da olakšam savjest.Čekali smo da nas isprati gradonačelnik, gospodin Bubalo, a on kasnio, lagat ću, 5 ili 10 minuta. Kad navečer gledam STV pa vidim na koliko je mjesta morao biti u 10 h, bi mi žao što sam ga ogovarala, neću više, obećajem. Imam ja još nekolko  dilema u vezi ili s vezi s tim, ali neću sada,  imam 365 dana, pa po malo.

Danas je svjetski dan pješačenja, jedan od dana koji potiče na zdrav život, a ko zdravije živi od planinara. Danas je i svjetski dan bijelog štapa. Ne možemo na obije strane, pa idemo svojom  branšom, planinarskom.  Na pamet mi padaju samo narodne izreke, tako da je i ovo hodanje danas,  složna braća kuću grade, zanatlije i mi jankovčani, osmislili ovo zajedno, da ne čekamo kraj, odmah ću reći, uspješno. Mitar i Bokunica se dogovore, skuju plan, i evo izleta. Tema zadana , kao u naslovu. Skupljamo se kod pješačkog mosta, ponosa našega grada, u 9 h. Tamo su i su organizatori, Gradski savez za sportsku rekreaciju, Sport za sve, koji preuzimaju ulogu vođe puta. Govorim u množini, a mislim da je bila jednina. Nevažno.  Nema nas baš puno, ali šta se može, neko nekako planira subotu. Samo mi je žao što nema osječana „civila“, sami planinari, a trebao je to biti dan pješačenja za sve osječane. Krećemo točno na vrijeme. Na Pampasu nas čeka još jedna skupina, a onda svi čekamo  gradonačelnika, a tu storiju sam ispričala na početku pa idemo odma dalje. U Višnjevcu na bentu čeka još jedna manja skupina i malo po malo, nas stotinjak. Uz našu prekasnu Dravu stižemo do Udičarskog doma gdje je predviđen progam. Svako je bio zadužen za nešto, pa tako za natjecateljski dio Gradski savez za sportsku rekreaciju, za fiš udičarski dom, a za ikebanu od klope i hodanje, mi. Ta podjela rada funkcionira, a nas uvijek zapadne hodanje i klopa, pa smo tu velemajstori. Zajedno Zanatlije i Jankovčani, funkcioniramo kao jedno društvo, što je i normalno, istim se poslom bavimo. Ali neka nas je dva, zbog grada. Natjecanje je počelo, a prije je valjalo sastaviti ekipe. O svemu se brine Sport za sve, ne znam mu ime. Prva igra „navigacija“ za skupljanje čunjeva, dugo bi bilo objašnjavati, pa ću kraj, pobjednice Filipovićka i Blaža. Nagrada 5 l vina. Druga igra, u kolutu, neko trčanje, samo sam vidjela da je Rančo izletio iz koluta, a onda su on i Vidovićka došli sa malim bočicama rakije, valjda je to bila utješna nagrada, ne znam. A znam nešto drugo, Rančo je bio glavna faca, svi su se nešto obraćali njemu, a on uz smajlić sa svima super. Bio je od koristi. Rančo imaš pohvalnicu. Ponovo mislim, mislim, neka smo mi dva društva. Ne da mi se objašnjavati, ko vam je kriv što niste bili. Nego vratimo se mi nagradama. Nismo mi kao Sabor, kod nas su sva pitanja bila riješena, naravno da mislim na tekuća pitanja, na obostrano zadovoljstvo. Niko nikome nije spominjao podrijetlo.  Kada smo kod Sabora, između zasijedanja su pauze, „narodski“ rečeno , reklame, pa tako mene zapadne ljubičasta kravica, Noru Ivica itd..., ništa ozbiljno, samo  reklame. Inače se mene ne može utjecati kod pisanja, a ovo su me nagovorili, dozvolila sam ima. Šta koje? Pa reklame. Bolje mi je pisati o tome nego o klopi. Ljudi moji šta smo pojeli, pa to je užas. Tomo ovaj puta nije kuhao, ali je vatru za roštilj pripremio, po tome je kriv i onaj što „stražu čuva“.  Baš njega briga, njegova Ljilja ponese neke pahuljice, a mi neka se debljamo, šteta da vatra propadne, a s njom i Tomin trud. I tako malo hodaš, pa društvene igre (ne kartanje ni čovječe ne ljuti se) pa jedeš, pa o tekućim pitanjima i prođe ovaj dan, k'o u pjesmi. Da ne zaboravim, bio je i Viktor. J Već se neki razišli, mene nisu čekali, pa im šaljem pusu. Neka, ostala sam dosljedna sebe, sa zadnjima sam napustila teren. U 15 h krećemo za Osijek i kod prvog križanja zanatlije hoće desno, a mi lijevo. Eto zašto treba imati dva društva, zbog demokracije, da nije tako svi bi ili lijevo ili desno. Cilj nam je isti. Osijek. Tomi se sviđa, ne volim istomišljenike, jer čovjek je stvoren da misli i razmijenjuje misli, pitam se šta bi bilo da mislimo isto. Vidite sada šta ste propustili, hodanje razvije um i sklonost ka filozofiranju, što se vidi iz priloženoga. Kako god mislili dan je bio super. Super smo obilježili jedan od svjetskih dana i svi poželjeli da ovo bude tradicionalno hodanje. Ovo nije nemoguća želja, pa će nam se ispuniti na zadovoljstvo nas i gradskih otaca.

Od mene toliko, možda na godinu bude ozbiljnija priča, ma da se meni sviđa ovakav  neobavezan dan.

                                                                                                                         Angelina

galerija fotografija