Za ovaj izlet nije bio baš veliki interes, ne znam zašto, pa smo se pridružili Zanatlijama koji također nisu napunili autobus i krenuli smo s njima u nedjelju ujutro, sa starog mjesta, na Dravi.
Neki koji su htjeli ići su odustali, a neki nisu dobili mjesto…
Jelo, Viktore, Ljiljo… žao mi je da niste išli… jer ovo je na kraju ispao jako dobar i veseo izlet.
Tako smo imali dvojicu vođa puta, Rančaka i Zlaju. Zato je sve prošlo u najboljem redu, jel…
Zlaja je onaj čiko što slika, puuuno slika, pa onda stavi na fejs, a onda mi žene vičemo na njega: Briši to, briši to…mislim, stvarno, staviti neke jako 'lijepe' slike…

U punom autobusu odmah šala i smijeh. Samo ovaj puta nije bilo ponude raznih bočica s ljekovitim napicima. Čudno nešto…
Drago mi je da sam opet putovala i družila se s prijateljima iz Zanatlije, s njima je uvijek veselo.
U Našicama smo stali popiti kavu i kupiti kruh i pecivo ili standardno, burek.
A imali smo i dva člana, Muttera i Jerkića, koji su se na izlet uputili biciklima. Dooobra tura.  Jedan je imao i pomoćno sredstvo, automobil… pogodite koji. Ali, ipak, svaka čast na trudu i upornosti.

Ugodna vožnja brzo prođe, te smo stigavši nadomak Mitrovcu krenuli pješice do zbornog mjesta, na seoskom trgu, pred crkvom.
Gradska kutjevačka glazba nas je dočekala svirkom, planinari su se skupljali s raznih strana Slavonije, a stigli su i dragi gosti iz Bosne, Sarajeva i Livna.  To mi je uvijek najdraži dio izleta, susresti prijatelje iz drugih društava i gradova, kao sad  Suzy, Eminu, Franca, Zokija, Nadu, Dragu, Dragicu, Ružu, Fibi… a volim i upoznati nove planinare.

Domaćini su nas počastili domaćim kolačima i kiflicama, vinom i rakijom.

Svi su veseli i gdje god se okrenete vidite srdačno pozdravljanje, poljupce i zagrljaje, ugodne razgovore... Pa, bar je to besplatno i čini nas boljim osobama. Sve je to tako spontano i prijateljski, bez ikakvih ružnih primisli… bar mislim da je tako.

Nakon pozdravnih govora krenuli smo na hodanje, ovaj puta smo se moja ekipa i ja odlučili na kraću stazu, da što prije dođemo na feštu, poučeni iskustvom s Papučkih jaglaca, kada smo došli na kraj programa, premoreni nakon 6h hoda.

I tako smo formirali dugu kolonu. Nekoliko stotina planinara krenulo je u kružnu ophodnju kroz vinograde i šumu na obroncima Papuka i povratak na početnu točku. Na pola puta su se odvojili hodači na dužu stazu, a zaista je bila duža staza, jer su zbog nejasne markacije i bez vođe otišli na krivu stranu. Predsjednik HPD Kutjevo Ante je išao po njih. Možda je bilo malo propusta u organiziranju i praćenju kolone ali oprostit ćemo domaćinima ovaj put.
Eto, znam ja dati i kritiku, a ne samo cvjetići,pčelice, oblačići i te sheme…

Sunčani dan je bio idealan za šetnju kroz lijepo održavane vinograde i uz pogled na prekrasnu Zlatnu dolinu. Grožđe je rodilo i zrije, bijelo i crno… bit će dobrog vina. Ovaj kraj je bogat plodnom zemljom i sunčanim položajem vinograda i vinarijama koje prave vrhunska vina.
Kroz šumu je bilo sparno, ali izdržali smo…

Oko 13h stigli smo ponovo došli na trg i okrijepili se i odručali, netko iz ranca, netko grah ili čobanac koji su kuhali domaćini. Zauzeli smo si pozicije na suncu ili hladu i malo smo odmarali... baš je godilo.

Lokalni bend je započeo sa svirkom, što zabavne, što tamburaške glazbe… iiiiiiiia mogli su malo i žešće… Tako je počela fešta…planinare nije teško podići na umorne noge kad su glazba i ples u pitanju. To je uvijek odličan dio naših druženja, u bilo koje doba dana, noći na bilo kakvoj lokaciji…mi  plešemo.  Ples u gojzericama bi trebalo proglasiti novom vrstom plesa, s posebnim petljavim koracima …

Ja sam opet imala svog plesača, djeda Račkog. Ajme…šta da vam kažem,tko nije bio nek zamisli, tko je vidio ,nek zaboravi…Srećom, Snježana je poslala Matiju da me spasi. Ali ,zato je šokac iz Županje, planinar u nošnji ,šeširu i špemzli dobro plesao. U međuvremenu su se slagale ekipe za potezanje konopca i ostale igre. Jankovčani su se prijavili za potezanje konopa, a i ja s njima. U dva poteza smo bili bolji, a onda su nas pobijedile Šumske vile iz Zanatlije.  Čestitke djevojkama, nadam se da nećete zaboraviti moj skroman doprinosu prvom krugu, ha,ha…a bila mi je čast…Dobili smo bocu dobrog vina i naravno da smo ga morali probati.U svakom slučaju bilo je otkačeno i zabavno na ovom izletu. Ovakvim druženjima se šire pozitivne vibracije.

Polako smo ,već pomalo umorni od hodanja,sunca i igara krenuli prema autobusu. Samo da kažem da mi je žao što ste nas čekali, bila je viša sila u pitanju.

A u busu opet veselo, pjesma ,vicevi…jedan od Zanatlija ih je prosipao kao iz rukava.

 Meni je svako ovakvo druženje lijepo, nadam se da je i vama, dragi moji, jer tek onda sve ovo planinarenje ima smisla.
Zanatlijama hvala na ugodnom druženju, nadam se da će toga biti još...

Jedva čekam…

                                                                                                         Blaža

GALERIJA