18.–19.09.2010.

I čim krenusmo stazom na jednosatan hod do planinarskog doma, spoznao sam da nisam uzalud snio. Onako nenaspavani od cjelonoćnog puta, krenusmo za Davorom, koji je sve isplanirao do tančina. Nakon smještaja, doručka i kraćeg odmora, i slikanja sa Škegrom, krenusmo strmom, markiranom stazom do Vickovog stupa. Da nema markacija, lako se izgubiti i zato smo se držali u grupi, sve dok umor nije savladao manju skupinu, te je počela zaostajati.

Češći odmori pomogli su da se svi sudionici popnu na Vickov stup. Iako vidno umorni i još uvijek pospani, veselili smo na vrhu, iako su se oblaci odjednom stvorili, a vjetar zapuhao, te smo se morali utopliti. Mosor je pokazao svoju ćud, no na sreću nije padala kiša.

Nazad smo se vratili strmijom stazom. Šest sati je trebalo da ishodamo rutu. U domu je čekala slasna večera, grašak sa junetinom. Nakon večere Mirela nam je priredila iznenađenje i obznanila da slavi rođendan, te na s je počastila. Sretan rođendan, Mirela!

Nedjelja je donijela veliko iznenađenje. Nismo se žurili, i dobro da nismo, jer je oko 11.00 sati u dom stigao glavom i bradom naš legendarni Stipe Božić. Nastala je jagma tko će prije dobiti njegov potpis i na kraju slikati se s njim. Od svih Barbika bješe najsretnije biće na našem planetu. Toliko je silno željela upoznati Stipu, da je izjavila kako joj je ovo vrhunac planinarske karijere. Pa, tako je Stipe našao Anu!

Sada vidno veseli i raspoloženi, spustili smo se do autobusa, te navratili u Split. Tamo je hrabra šestorka zaplivala na Bačvicama u moru. Ostali su prošetali rivom, gdje sam uspio se priključiti jednoj grupi koja je imala photosession. Ovo je meni popravilo raspoloženje, jer sam imao prigodu vidjeti kako slikaju  majstori na licu mjesta.

Preko Bosne, nakon jedanaest sati putovanja vratili smo se u Osijek oko 2 sata u noći. Ja sam se uspio samo otuširati i poći na vlak kako bih stigao na vrijeme u Beli Manastir na posao. U vlaku sam, pun utisaka, razmišljao o nevjerovatno lijepom izletu na Mosor. Davor je uspio pokazati kako se organizira jedan planinarski izlet. Ispekao je zanat vodiča do tančina, iako s ljudima nije lako. Koliko ljudi, toliko i ćudi. No, naše planinarsko geslo opet je izašlo na vidjelo: umor prestaje, zadovoljstvo ostaje!

                                                                                                  Zlatko Komloši

GALERIJA