05.–08.08.2010.

Naravno, Đuro je isplanirao da odmah, u 11 sati, počnemo sa hodanjem penjući se na planinu Klek (1182m), carstvo vještica koje je i u svojim djelima opisala Ivana Brlić Mažuranić. Usput smo zastali kod planinarskog doma na Kleku da se malo okrijepimo, ali ne zadugo jer trebalo je što prije stići na vrh. Uspon je bio zahtjevan, bar za neke od nas. Bez sajli koje su postavljene sigurno ne bismo mogli osvojiti vrh na koji smo se zaputili. U jednom trenutku sam pomislila da odustanem od daljnjeg penjanja, ali na sreću ta me misao brzo napustila, hrabro sam krenula dalje i vjerujte nisam požalila.
Pri silasku s Kleka iznenadila nas je kiša koja nas je pratila dalje cijelim putem, te nam pokvarila predviđeno kupanje u Ičićima.

Oko 15 sati nastavili smo putovanje prema Ičićima, Opatiji i planinarskom domu na Poklonu, koji se nalazi na 922 m nadmorske visine.
Stigavši u dom smjestili smo se po spavaonicama i iščekivali da kiša prestane, nadajući se da nam neće pokvariti odlazak na planirane izlete. I imali smo sreće, još tu večer prestalo je kišiti.

Ujutro, u petak, u 8 sati krenuli smo osvojiti najviši vrh Učke, Vojak, koji se nalazi na 1396 m nadmorske visine.
Naš pohod je trajao 8 sati s kraćim pauzama, a bili smo nagrađeni prekrasnim vidikom i pogledom na cijelu Istru, i dalje.
Silaz s Vojaka nas je vodio do Medveje gdje smo uživali kupajući se u moru.
Na kraju dana, povratkom u planinarski dom, svi zajedno smo prionuli spravljanju prave slavonske večere. Pole sa slaninom vratile su nam snagu da sutradan možemo nastaviti osvajanje nekih drugih destinacija.

I trećeg dana boravka na Učki, ujutro u 7.30, krenuli smo od poklona prema Lovranu. Jednim dijelom se hodalo uz potok Balvanidu. obišli smo slap Banina koji je na žalost privremeno presušio, te nas nije nagradio svojojm ljepotom, iako smo da bi došli do njega morali malo iskušati i neke svoje "alpinističke" sposobnosti.
Oko 12 sati smo stigli do Lovrana i ostatak dana smo proveli opet u kupanju i sunčanju, a na večer u ugodnom druženju uz pjesmu i ples na Poklonu.

Na žalost, došao je i zadnji dan pohoda na Učku kada smo se morali privremeno od nje  oprostiti.
Nakon ustajanja, ujutro u 6 sati pozdravili smo se s našim domaćinom i uputili se iz planinarskog doma prema Opatiji.
Čim smo stigli u Opatiju, u 7 sati, smo krenuli u osvajanje još jednog vidikovca. Veprinac se nalazi na visini od 512 m iznad Opatije. Šetnja do vrha je bila više turistička nego planinarska jer nas je vodila uglavnom stubama do vrha, a i nazad. Od crkve na Veprincu se pruža prekrasan pogled na Opatiju i bližu okolicu.
Spustivši se u Opatiju odmah smo pohitali na ručak u obližnju pizzeriju, za koju se ispostavilo da pripada našem sugrađaninu gosp. Josiću. Znali smo, pizza će biti izvrsna. I bila je.
Ostatak dana, do 15.30, proveli smo opet kupajući se u našem prekrasnom moru, znajući da je to za ovu sezonu najvjerojatnije zadnje uranjanje.

Na povratku kući posjetili smo Skrad i Zeleni vir, te se divili slapu (70 m). Šetnjom kroz Vražji prolaz došli smo do pećine Muževa hiža u kojoj su nekoć utočište našli stanovnici iz okolnih mjesta. I mi smo malo zavirili u unutrašnjost pećine, ali tek na trenutak jer smo morali brzo krenuti dalje, prema Osijeku.

I što još reći? Ne znam. Samo mogu ponoviti riječi onih koji su bili na tom izletu "preeeekrasnooooo"...
A sami se uvjerite i pogledajte fotografije koje su napravljene na ovom divnom izletu.

I HVALA Đuri što nam je omogućio četiri dana uživanja.

J.K.

GALERIJA