|
Ponekad nam vrijeme i vremenski uvjeti znaju
pomrsiti račune. Tako je bilo i ove nedjelje
kada smo umjesto na ''Češljakovačkom visu''
završili na ''Kapavcu'':
Dvadesetak planinara je krenulo u nedjelju u
7,00 s tradicionalnog polazišta kod atomskog
skloništa na Promenadi.
Izlet je najavljen kao pohod na Češljakovački
vis, ali da to ne bi bio pohod na Orkanske
visove, naš iskusni vodič prof. Vlado Obad
je promijenio rutu i prilagodio je vremenskim
prilikama. Prema starom dobrom običaju stali smo
u Našicama u caffe baru Roko u kojem se mi
planinari osjećamo izuzetno dobrodošli. Popili
smo kavicu i pojeli pokoji vrući burek kako
bismo skupili snagu za teške uspone.
Nakon kratke i nadasve ugodne vožnje našeg
starog poznanika Pave, stali smo i radi
zagrijavanja hodali oko 45 minuta nekom laganom
i lijepom stazom po Krndiji. Poslije toga
odvezli smo se autobusom na otprilike pola puta
između Kutjeva i Orahovice, odakle smo se popeli
na Kapavac, najviši vrh Krndije.
Što reći o našim stazama? Možete li zamisliti
najčišći snijeg koji je pao noć prije i bio je
mekan, bijel i škripav? Na drveću se zadržalo
snijega taman toliko da predio izgleda kao iz
bajke. Nebo je čisto, oprano i plavo, a
planinari veseli kao mala djeca. Na nekim
dijelovima staze kojima smo hodali bilo je
prilično teško uspinjati se po veoma dubokom
snijegu (iznad koljena) ali fantastičan je
osjećaj hodati po bijelom netaknutom tepihu.
Preko Starog srednjovjekovnog grada i čuvenog
Ružica grada spustili smo se do lijepog
zaleđenog Orahovičkog jezera.
U povratku smo stali u Feričancima ne bi li
se ljubitelji dobre kapljice opskrbili prefinim
Feravinima. Stigli smo u Osijek oko 17 sati
sretni, zadovoljni i malko umorni.
Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje
!
|
