|
Zašto su meteorolozi morali
pogoditi vremensku prognozu baš za nedjelju, ne
znam... Prognoza bila 'kišna', a ja sam se sve
nekako nadala da će ipak zasjati sunce i da će izlet
u Feričance i vinograde proći u osunčanom ozračju. A
padalo dan i noć...i opet dan. Stalno mi bilo na
pameti koliko će tu biti blata. Onda si mislim, nama
planinarima ništa ne može dan i izlet pokvariti...
Ako računam s kišom, blatom, pokojim padom i mokrom
kosom, nemam se zbog čega iznenaditi niti
razočarati... Tako je i bilo.
I tako smo krenuli prema
Feričancima, na izlet koji je već tradicionalan,
19-ti po redu. Usput smo stali u Našicama na kavu i
burek, a bureka, naravno, opet nije bilo dovoljno.
Zborno mjesto za sve planinare je bila škola u
Feričancima i tamo su nas domaćini iz HPD-a
''Sokol'' dočekali glazbom, voćem, čajem i
kiflicama. Potrudili su se da nam bude lijepo i
ugodno.
Planinari su stigli iz cijele
Slavonije, a bilo je i Zagrepčana.
Na žalost, kiša koja je sve jače padala pokvarila je
planove i odustalo se od uobičajenih obilazaka
vinograda. Trebalo je biti dvije staze, duža i
kraća, međutim, odluka je bila da se odustane od
hodanja, te da se posjeti vinski podrum i zatim ode
u vatrogasni dom na zabavu. Netko je bio razočaran,
nekima je to odgovaralo... ali, šta da se radi.
Ustvari, znam šta da se radi... ide se na hodanje
bez obzira na kišu.
Mutter je skupio ekipu, ne znam jel hrabrih ili ...
i nas 12-ero, tj. dijaliza, security, socijalno,
padobranac, labos i još par je krenulo u pohod u
vinograde.
Mene nije trebalo dvaput pitati. A kiša lije, pa
lije... kao da nikad neće stati.
Nema veze, imamo mi opremu za kišu, kabanice,
kišobrane i rezervnu robu u rancu, imamo šta za
jesti i piti i ajmo.
Tako ja nisam posjetila podrume, već sam s ekipom
krenula na hodanje. I nisam požalila. Podrume ću
vidjeti drugi puta.
Malo su nas čudno gledali, ali nema veze... avantura
je avantura. Mi i jesmo avanturisti u duši.
A na kraju, to hodanje je bilo tako dobro iskustvo.
Nije nam bilo važno što smo pokisli sto i jedan
puta, što smo bili mokri i od kiše i od znoja. Mi
smo se tako dobro zabavljali, pjevali smo, šalili
se...vidjeli smo i davždenjake, pogađali vrste
gljiva koje smo viđali usput. Jednostavno smo
uživali u prirodi.
A tek vinogradi što su lijepi, u prekrasnim bojama
rane jeseni, od plavog zrelog grožđa, preko zelenog,
žutog i crvenog lišća. I šetnja kroz šumu je bila
predivna. Čak ni blata nije bilo koliko sam ja
zamišljala. Ma, nama ni blato do koljena ne bi
smetalo, toliko smo
bili dobro raspoloženi... Moj fotić se malo skvasio,
jer ni po kiši nisam mogla odoljeti da ne uslikam
davždenjaka ili gljive. I vesele planinare.To se ne
može propustiti, jel...
Tako smo laganom šetnjom stigli do odmorišta
Srednjak. Pod nadstrešnicom logorska vatra, u kotlu
se krčka gulaš...milina. Odmah je na redu
presvlačenje u suho, uobičajeni planinarski
striptiz.
Mutter nam je demonstrirao balet ''Labuđe jezero'' i
pobrao pljesak i ovacije. Gljivarsko društvo iz
Našica se potrudilo i pripremilo nam gulaš od
dvadesetak vrsta gljiva, kažu bilo je i puno više
vrsta, ali da ne pretjeram.
Mene je kuhar pozvao da probam treba li dodati još
začina i kao glavni i hrabri kušač dobila sam
njihovu majicu na dar.
Svi smo jeli osim Muttera. Ne znam, ali nije mi
jasno kako se tako veliki čovjek boji male gljive u
tanjuru?
A gulaš ne samo da je bio ukusan, malo je reći.
Kakvi tartufi...samo gljive iz naših šuma imaju
predivan okus. Bio je to praznik za osjetilne
stanice .
S obzirom da čitate ovaj tekst, preživjela sam.
Gljivari su nam priredili i poučnu i lijepu izložbu
gljiva iz ovih šuma, jer gdje god se okreneš, evo
gljive. Bilo je bezbroj vrsta, koje ja ne mogu ovdje
nabrojati. Zaista nešto što je vrijedilo vidjeti.
Nakon odmora i okrijepe krenuli smo kroz šumu prema
Tivanovu, gdje su bili Zanatlije i Belišćani. Kuhali
su grah i pekli roštilj.
Vjerujem da su se i oni dobro zabavili.
U Feričance se vraćalo autobusom i kombijem.
Nekolicina se odlučila za povratak pješice, usput su
vidjeli stare lipe u Gazijama, ali ih je ipak
ostatak puta Ilija prevezao kombijem. U Feričancima,
u Vatrogasnom domu je bila fešta, uz tamburaše se
plesalo i zabavljalo do povratka kući.
Ovo je bio jedan neobičan izlet. Svatko si je mogao
izabrati opciju koja mu odgovara i onda ne bi
trebalo biti mjesta nezadovoljstvu.
Mislim da je u svim našim putovanjima, ekipa ta
osnova koja čini dušu svega.
Ako društvo napravi 'štimung', mora biti dobro bilo
gdje, bilo kada i pod bilo kojim okolnostima.
Moje srce je, zato puno...
Blaža
GALERIJA |
