Kamešnica (1856 m)

Dama s neprocijenjivom opuštajućom ljepotom - Kamešnica

Ovaj su nas vikend naše gojzerice lutalice odvele do jedne posebne dalmatinsko - bosanske ljepotice među planinama – Kamešnice. Svatko tko jednom dođe u ovaj planinski raj sigurno će se poželjeti vratiti u ovu zelenu oazu.

Osam je sati vožnje već bilo iza nas kad smo stigli u Livno iz Osijeka. Prema dogovoru s vrlo ljubaznim domaćinima smještamo se u novoizgrađeni ŠRC Kamešnica na Buškom jezeru te noćimo. Loše nam je vrijeme malo poremetilo planove tako da je planinarski subotnji dan zamijenjen turističkim. Nismo se previše žalili budući da smo obišli sve turističke destinacije grada Livna. Odmah ujutro nakon autohtonog bosanskog doručka krećemo u obilazak Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Livnu. Uz vodstvo sjajne i simpatične kustosice muzeja, gospođe Ružice Barišić, s oduševljenjem smo slušali o dušobrižničkom prosvjetiteljskom radu franjevaca koji su skupljali i čuvali kulturno blago livanjskog kraja koje je danas pohranjeno u više zbirki: sakralnoj, arheološkoj, numizmatičkoj, etnografskoj zbirci i zbirci starog oružja. U samostanu je i stalni postav slika Gabriela Jurkića i zbirka suvremenog slikarstva. Jurkić je jedan od najpoznatijih slikara u povjesti Bosne i Hercegovine i njegovi radovi su također izloženi u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu. Nakon toga smo obišli Duman - izvor rijeke Bistrice koji se nalazi u podnožju kraškog brda Bašajkovac u Livnu. Nakon toga u popodnevnim smo satima došli u obilazak eko-sela Grabovica nedaleko od Livna. To je idilično mjesto s prekrasnim pogledom na Buško jezero koje smo iskoristili za fotografiranje. U konobi Grabovica smo uživali u domaćoj autohtonoj kuhinji te uz kavicu komentirali prve livanjske dojmove. Imali smo sreće što su bili u jeku svatovi i mladenačka zabava pa je neke od nas ponio zvuk harmonike. Nakon kraćeg odmora i uživanja vraćamo se u naš ŠRC Kamešnica gdje nam je naš predivan i srdačni domaćin, gospodin Željko Puđa, pripremio slasnu večeru: ukusni grah i različite pite. Neki od nas su pretrpali svoje trbuščiće bosanskim specijalitetima pa su se morali prošeteti do Buškog jezera kako bi se malo rekuperirali i upili sve njegove ljepote. Uvečer provodimo vrijeme uz druženje i neizvjesno očekujemo kakvo će vrijeme biti sutradan. Nije izgledalo obećavajuće budući da smo u san utonuli uz malo glasniju uspavanku grmljavinskog nevremena. Međutim nebeski su se čuvari pobrinuli da nas sutradan dočeka vedro nebo tako da smo s uzbuđenjem svi čekali uspon na najviši vrh Kamešnice - Konj (1856 m). Još prije svitanja naš lokani vodič Puđa poveo nas je u Podgradinu - selo koje je bilo početna točka uspona. Iz sela se najprije penje stazom kroz visoku makiju, zatim kroz visoku bukovu šumu, pa vrlo oštro uzbrdo sve do Pešinog vrila. Pešino vrilo je još jedno u nizu vrela koje je domaćem stanovništvu vjekovima pružalo pitku vodu. Nalazi se na 1350 m nadmorske visine. Tamo smo nadopunili svoje rezerve vode i krenuli dalje. Godine 2007. na Pešinom je vrilu sagrađen planinarski dom odnosno idilična drvenjara koja je otvorena za sve planinare. Nastavljajući usponom dolazimo na Golu kosu – mjesto koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Predivan sunčan dan podario nas je uistinu prekrasanim vidicimana na župu Podhum, Buško jezero i okolna sela. Put dalje vodi po grebenu, serpentinama, po otvorenom terenu, vrlo oštro uzbrdo do vršnog hrpta. Nakon izlaska na goli vršni hrbat nakon dvadesetak minuta dolazi se do vrha na 1856 mnm. Svi napori koji su nas pratili putem nestali su kad smo kročili nogom na taj najljepši vidikovac u Dinarskom lancu. Kamešnica u svojim njedrima skriva razne ljepote, ali ona koja nam se urezala u naše pretince sjećanja je upravo nestvarna ljepota nezaboravnih vidika. Vidici se otvaraju prema livanjskom polju, Buškom jezeru i gotovo cijeloj Sinjskoj krajini te na okolne vrhove: Cincar, Tušnicu, Vran, Čvrsnicu, Zavelim, Biokovo, Mosor, Svilaju, Kijevski Bat, Sinjal, Troglav i Veliku Duvjakušu. Predivan sunčani dan omogućio nam je vidike čak i na splitski Marjan i naše predivno more. Svi su ostali zatečeni čarobnim krajolicima i dalekom plavom daljinom. Neprocjenjiv je osjećaj s vrha promatrati zaostale oblake ispod sebe. Čini se kao da stojiš u polju pamuka kroz koji se gorski greben spušta i diže u neprekinutoj liniji poput valova. Sa sjetom smo upućivali posljednje poglede prema čarobnim obroncima, ali sa snažnim porivom vraćanja. S Konja smo sišli preko Fiskije (1350 mnm) i omiljenog planinarskog odredišta Potajnice (1180 mnm) uz koju se nalazi izvor vrlo kvalitetne vode. Danas se Fiskija rijetko posjećuje osim kada se ide na hodošašće u Sinj preko Kamešnice. Laganim korakom nakon ukupno 9 sati hodanja po toj zanimljivoj planini spustili smo se u Podgradine, selo iz kojeg je započela jedna od meni dražih planinarskih avantura.

I pamtit ću je po njenoj pitomosti, po ljepoti njenih travnatih visoravni, crvenim gorskim smrdljikama, kamenitom mozaiku i čistoći bukove i jelove šume, mnogim izvorima i kamenim vrhovima. Slabost svakog planinara je u tome što ostane opčinjen šarmom planine: njenom zelenom oazom, strmim vrhovima i rajskim cvijećem tako da teret na leđima može nositi satima. Oni koji su prošli put grebenom Kamešnice ili koji će ga tek proći, neće zažaliti što su je posjetili jer će se čarobna panorama duboko urezati u njihova sjećanja. Kamešnica je planina s kojom se može sklopiti dirljivo prijateljstvo jer nitko od planinara ne dolazi radi osvajanja. Došli smo joj se diviti, a ona nas je za nagradu ispunila svom svojom snagom, ljepotom, prostranstvom i smjelošću.

Za ovaj predivan izlet zahvaljujem gospođi Mirjani Špehar za besprijekornu organizaciju izleta i presavjesnu brigu o svojim sudionicima. Iskoristili smo ga najbolje što smo mogli. Vidjelo se to po zadovoljnim, ali umornim licima hodača. Hvala domaćinu Željku Puđi koji je pored svih svojih poslovnih obveza i gužve, sa srcem odradio ovaj naš zajednički izlet te nas ugostio na najbolji mogući način. Hvala našoj poletnoj i simpatičnoj kustosici Ružici Barišić koja nam je uljepšala kišno subotnje prijepodne. Hvala svim divnim ljudima, s kojima sam provela ovaj neprocjenjivi vikend, okupan kišom, grmljavinom i suncem, mirisom planine te toplinom i mirom u srcu.

 

Valentina Bušić

Fotografije

P9050001P9050006P9050011P9050016P9050022P9050052P9050054P9050056P9050059P9050069P9050080P9050103P9050114P9050143P9060150P9060153P9060168P9060177P9060185P9060192P9060195