Autor: Stjepan Schönberger

svibanj 7, 2019 Stjepan Schönberger

Svaka tura SPP-a ima svoju neku posebnost, za ovu turu se pobrinula kiša, prava dugotrajna, jesenja kiša u proljeće. Krenuli smo tako sa uobičajenog mjesta s parkirališta iza Spara. (Na tom mjestu očekujemo uskoro podizanje spomenika osječkim planinarima, jer je to točka polaska svakog izleta od Kilimanjara do Paulinovca)
Mada je prognoza ukazivala na kišu ipak se 10 najhrabrijih Zanatlija i 17 Bršljanovaca pojavilo na startu. Aktraktivnost izleta bila je zajamčena od početka, a glavni vodič je bila Maja iz Bršljan-Jankovca što je najavljivalo i zanimljiv tempo. Jutro je bilo, ali izlet je krenuo veselo i ubrzo smo bili u Našicama na tradicionalnom bureku i kavi. Oblaci su prekrivali nebo, a tijekom kave nebo je pokazalo što je pripremilo za nas taj dan, jer je krenuo takav pljusak da su neki već šaptom spominjali ostajanje na kavi do popodne. Fino bismo tako ostali no riječi Dejana našeg gurua za kišu “nije to kao na Velebitu” vrtile su nam se po glavi i nastavljamo prema Paulinovcu do kojeg i stižemo oko 8:30.
A pljusak je tada bio u punom zamahu tako da su se kabanice navlačile brzinom gazele u bijegu te smo dosad najbrže posloženi stajali za slikanje. Lijevala je kiša tako da je ovaj put slikanje je odradio vozač Zvonimir kroz prozor, jer se nije moglo stajati vani.
I krećemo tako već polumokri, ali puni entuzijazma na osmosatnu šetnju Krndijom, no već do lončarskog visa padaju prve žrtve, nekoliko planinara u blatu i puknute hlače. Što nas ne ubije to nas ojača i brzo dolazimo do Lončarskog visa gdje uz kišu i vjetar udaramo žigove i saniramo hlače. Mokri krećemo dalje, odupiremo se kiši i vjetru, blatnjavom spustu, slabo se družeći spuštenih glava uvučenih u kabanice. Iako prema navodima čela skupine putem smo susretali razne divlje životinje, srne, jelene, praščiće i daždevnjake, osobno mogu potvrditi da do kraja kolone ostali su samo daždevnjaci… Obaramo rekorde, iako je glavni vodič Maja danas opuštenija nego inače, očito kiša i manje razgovora utječu na stajanja. Kada smo vidjeli da nam je prolazno vrijeme dovoljno dobro onda smo napravili jedan krug oko Dobre vode da se vratimo u raspored.
Kraća pauza, jer od dužih bismo se doslovce smrzli i krećemo na Petrov vrh, koji osvajamo za 1:20min. Uvjeti na vrhu nisu bili povoljni pa se kratko zadržavamo, dovoljno za žigove i slikanje. Na spustu do Međe puhao je toliki vjetar da smo se bojali za kabanice, no kad smo stigli do vidikovca na Među vjetra nije bilo, nije bilo ni vidikovca, jer je magla bilo toliko gusta. Ovdje pravimo pauzu za ručak i polako naslućujemo da ćemo na ostatku puta imati društvo, jer osim planinara po kiši se voze i biciklisti. Naime taj vikend se održavao Orahovica Bike Weekend.
Zadnju dionicu od Međe preko Starog grada prelazimo polako zbog skliskog terena, a do Ružica grada još opreznije, jer dijelimo stazu s biciklistima. Posebno zanimljiv je bio spust od Ružice grada gdje smo kao u ratnim filmovima virili i trčali od zaklona do zaklona da izbjegnemo bicikliste.
Na kraju se opraštamo od iznenađenih biciklista i spuštamo do Orahovačkog jezera koje izgleda prekrasno, ali zbog okolnih uvjeta ipak ostaje netaknuto.
Na povratku stajemo u Našicama na prepričavanju dojmova, jer tek smo onda i mogli normalno pričati bez kabanica. Posebnost je bila što je najtraženiji artikl tada bio čaj, zbog čijeg je kuhanja Maja morala produžiti pauzu, na tome smo joj vječno zahvalni.
Ugrijani od čaja i priče krećemo za Osijek gdje završavamo ovu našu kišnu avanturu.
Iako je vrijeme bilo prilično nepovoljno, rezultat hodanja je zapravo bio jako dobar, posebno jer nismo imali osjećaj da se žurimo. Zadanu dionicu od 22km prešli smo uz stajanja za 7.5h!
Zahvaljujem svim hrabrim članovima koji su bili na izletu, glavnom vodiči Maji propali Gestapo Buljubašić iz Bršljan-Jankovca, pomoćnom vodiču Kikcu koji je šutio i trpio tempo (prespori) te vozaču Zvonimiru koji nas je sretno doveo kući.

Za mjesec dana nastavljamo, osušite kabanice!

Pratite nas i lajkajte
travanj 9, 2019 Stjepan Schönberger

Jedanaesti izlet četvrtog ciklusa SPP-a započeli smo u rano nedjeljno jutro 07.04. Skupili smo se na uobičajenom mjestu kod autopraonice iza Spara na Trpimirovoj ulici u 6:30, a onda smo malo pričekali našeg dragog Beru vozača i krenuli prema Boroviku. Iako stara izreka kaže i da na Himalaju idemo preko Našica, ovog puta nas je put nanio u Podgorač. Izraz lica konobarice u lokalnom caffe baru kada su kroz vrata ušla 33 planinara bio je nezaboravan. Unatoč njezinom ‘optimističnom’ stavu da neće sve kave moći napraviti uspjeli smo više manje svi popiti gutljaj ili dva. Ostavljamo Podgorač i dolazimo do pl. kuće Borovik te nakon slikanja krećemo s hodanjem.
Dan je bio topao i sunčan, pa smo se više puta zaustavljali da se riješimo nepotrebnih slojeva odjeće. Staza je bila lijepa iako prošarana šumski i cestovnim putevima. Dolazimo do Londžice gdje na željezničkoj stanici pravimo pauzu za ručak. Susrećemo se s Otmarom koji nas je opskrbio s SPP dnevnicima. Nastavljamo prema Ivinom vrelu, gdje nadopunjujemo zalihe vode i osvježavamo se u hladu. Na putu prema Bedemgradu prelazimo preko ceste Našice – Požega, kojem je baš prolazio Tuna vozeći autobus. Nije mogao Tuna proći, a da ne pozdravi i baci koju šalu, pa makar i cestu nakratko zablokirao. Slijedi uspon na Bedemgrad, koji nakon dugo hodanja izaziva malo negodovanja. Izazvao bi i više da smo imali zraka.
Na Bedemgadu pravimo dužu pauzu, uživamo u suncu i dašku povijesti. Nakon toga spuštamo se prema kraju izleta, cesti Našice – Požega gdje čekamo autobus koji nas sretne vozi prema Našicama. Zbog dobrog tempa i pristojnog ponašanja vodič Josip nas časti sa 40 minutnim odmorom u Našicama tijekom kojeg uživamo u hladnim napitcima i prepričavamo dogodovštine s izleta.

Hvala svima koji su sudjelovali na izletu, hvala glavnom vodiču Josipu i pomoćniku Dikli iz Bršljan-Jankovca, naravno hvala i Kristijanu Horvatu koji nas je pazio, a najviše na vrijeme. Hvala i Beri koji nas je sretno doveo kući. više...

Pratite nas i lajkajte
travanj 2, 2019 Stjepan Schönberger

Završena je još jedna opća planinarska škola našeg društva….

Protekla dva mjeseca polaznici su vrijedno radili i sudjelovali na predavanjima, vježbama i izletima prema školskom programu. Bilo je tu raznih tema od onih malo manje zanimljivih do jako zanimljivih, baš kako priliči svakoj školi. Najzanimljive je vjerujem bilo na zadnjem izletu u sklopu kojega je bio i ispit. Završni ispit se već tradicinalno održava u planinarskoj kući Tivanovo u Gazijama poznatijom kao “College Gazije”.
Prvi dan smo započeli dobrodošlicom, šokačkim doručkom koji nam je pripremio Branko Tivanovac upravitelj (dekan) Tivanova. Nakon toga krenuli smo s izletom prema Petrovom vrhu. U hodu smo odradili i vježbe iz orijentacije (i dezorijentacije), ponovili pravila kretanja u planinama, slušali vodiča. Vrijeme je bilo prekrasno, šuma je bila na rubu listanja, pa nas je sunce lijepo milovalo kroz krošnje. Crveni vratovi i nosevi bili su rezultat tog milovanja. Ispod Petrovog vrha se dijelimo na dvije skupine, napadačku koja ide do vrha i navijačku koja ostaje iza i bodri drugu skupinu.
Nakon uspona pravimo pauzu za ručak i krećemo nazad prema Gazijama gdje nas čekaju vježbe iz čvorologije i prve pomoći. Spuštamo se lagano, uživajući u zelenilu, potočiću, čistoj prirodi i za čas vraćamo se. Gorski spašavatelj Dragan održava vježbe prve pomoći na travi i čistom zraku, pa svi zainteresirano prate vježbu. Nakon prve pomoći na redu su došle muke po čvorovima, pa se zu vezalo, navezivalo i osiguravalo sve do čega se stiglo, ali na kraju i čvorovi su riješeni.
Tu su nam se pridružili i članovi PD Cibalije iz Vinkovaca, pa smo se uspjeli malo i s njima družiti, a pomogli su nam i oko čvorova.
Nakon pratičnog dijela povukli smo i ponavljali teorijski dio dok nismo dovoljno ogladnjeli da nismo više mogli nabrajati sve komisije HPS-a, pa smo se spustili da sjenice gdje smo na vatri pekli kobasice i slanine. Pokazalo se opet da su planinari posebno društvo jer je svatko donio dovoljno mesa za sebe, ali i za ostale planinare tako da smo u hrani uživali do duboko u noć. Za glazbeni dio pobrinuo se Damir na harmonici, a u nedostatku njegove Darije mi smo svi bili vokali. Koliko god se trudili nismo uspjeli zamijeniti Dariju. Noć u prirodi bila bi izgubljena da se nisu promatrale i zvijezde koje se tamo izvrsno vide. Iako se instruktor Dragan trudio pojasniti što se sve vidi na nebu, neki nisu stigli dalje od velikog medvjeda.
Pomicanje sata značilo je moramo ranije na počinak da budemo orni za sutrašnji ispit. Učili smo tada i o ponašanju u domu i kućnom redu.
Nedjeljno jutro svi su dočekali uzbuđeni zbog ispita pa smo nakon kraće kave odmah prionuli na rješavanje. Za to vrijeme stiglo je i predsjedništvo društva da nadgleda ispitivanje, a još važnije stigla je i naša gastro sekcija koja je odmah prionula na kuhanje čobanca. Kao motiv planinarima gastro sekcija je rekla da čobanac dobija svatko tko položi ispit. Ovaj dodatni motiv utjecao je dosta na prolaznost polaznika.
Nakon teorijskog dijela, polaznici su prošli i prktičen testove iz prve pomoći i čvorologije te su se nakon uspješno položenog ispita mogli opustiti u izvrsnom čobancu. Pomalo umorni od izleta i ispita, ali s velikim osmjesima na licima pravimo obiteljsku fotografiju, opraštamo se od domaćina i krećemo kući. više...

Pratite nas i lajkajte
veljača 28, 2019 Stjepan Schönberger

Na prvu etapu SPP-a u ovoj godini od planinarskog doma Đuro Pilar do Ljeskovih voda krenulo je 55 planinara iz PD Zanatlije (33 planinara) i PD Bršljan-Jankovac (22 planinara) s uobičajenog mjesta iz Spara na Trpimirovoj. Jutro je bilo hladno s temperaturama u minusu, ali to nije umanjilo raspoloženje. Umjesto kave i bureka u Našicama taj dio smo ovaj put posvetili Đakovu. Lijepo je malo izaći iz rutine i besciljno lutati ‘nepoznatim’ gradom u potrazi za kavom i pekarom.

Do planinarskog doma Đuro Pilar u Slavonskom Brodu stižemo u 9:40 a tamo nas dočekuje još i skupina domaćih planinara iz PD Dilj gora iz Slavosnkog Broda koji nam se pridružuju na hodanju. Nakon skupnog slikanja krećemo u 10h i laganim tempom dolazimo do Šume Striborove, pa nakon toga do Rastušja gdje pravimo kratku stanku za slikanje pred rodnom kućom Dragutina Tadijanovića. više...

Pratite nas i lajkajte
veljača 5, 2019 Stjepan Schönberger

Planinari PD Zanatlije i ove su se godine zaputili na tradicinalni izlet “Zadnja prvoga” koji organizaciji HPD “Sunovrat” iz Đurđenovca u planinarskoj kući Tivanovo u Gazijama. Na izlet je krenuo 21 planinar sa uobičajenog mjesta iza Spara na Trpimirovoj. Ljilja Havranek, vodič izleta, nažalost nije mogla sudjelovati na izletu pa smo tu ulogu odradili Jela i ja. U našicama smo stali na pauzu za kavu i burek, pa se nakon toga razbuđeni i siti uputili prema Gazijama. Kako je bilo dosta snijega nismo znali hoćemo li se probiti s autobusom i gdje ćemo ga ostaviti, ali je to vozač Zvonimir vrlo dobro odradio i sretno smo stigli u Gazije u planinarsku kuću Tivanovo gdje su nas domaćini dočekali s pićem dobrodošlice, kruhom s masti i paprikom te toplim čajem. Polako su se skupili i planinari iz ostalih društava te smo nakon pozdravnog govora domaćina Branka Tivanovca krenuli na hodanje.
Na izbor su nam dane 3 staze za hodanje, duga, srednja i kratka, mi smo se odlučili za prve dvije. Staza je išla šumskim putem koji je bio prekriven s 10ak cm snijega, ali su bili i kolotrazi od vozila, pa smo malo birali sklizanje po tragovima ili prćenje snijega po sredini puta. Raspoloženje je bilo veselo, priroda oko nas prekrivena snijegom i tako smo nakon otprilike 5km došli do odredišta – sjenice gdje smo na otvorenoj vatri okrenuli koju kobasicu i slaninu.
Po povratku u Tivanovo dodatno smo se okrijepili planinarskim grahom, zvucima harmonike i planinarskom pjesmom. Bilo je lijepo vidjeti toliko planinara iz prijateljskih društava, razmjeniti iskustva, planirati buduće izlete. Oko 14:30 smo krenuli nazad i autobusu još dugo prepričavali dogodovštine toga dana. U Osijek smo stigli nešto prije 16h, veseli i sretni što smo još jedan dan proveli u prirodi i druženju, jedva čekajući neki novi izlet!

Pratite nas i lajkajte
prosinac 1, 2018 Stjepan Schönberger

Izlet u nepoznato, započeo je na poznatom mjestu na parkiralištu iza Spara u 6:30. Najavljena kiša nije uplašile planinare željne izleta i posjeta čuvenom staništu tisa. Uslijedila je vožnja do Našica gdje smo se zaustavili na tradicionalni burek i kavu. U Našicama pridružuju nam se članovi iz Strizivojne i 8 planinara iz PD Cibalie iz Vinkovaca. Krećemo prema Voćinu i putem kupimo još jednog planinara u Čačincima. Put kratimo uživanjem u prefinim svježe pripremljenim Darijinim kiflicama. Po dolasku u Voćin susrećemo se s glavnim vodičem Mirjanom Špehar i Zdravkom Ojkićem koji će nas voditi na vrh Točak.

U Voćinu nam se pridružuju još i planinari iz Kutjeva i započinjemo hodnju, početak staze prati uspon stepenicama prema nekadašnjem partizanskom spomeniku i dalje preko hrpta stazom Vrhovima Papuka. Uspon do vrha Točak je trajao skoro 3h i bio je iznenađujuće strm i dugotrajan, ali zajedničkim snagama svi planinari dolaze do vrha. Na vrhu se susrećemo s Draženom Mlinarićem – Mlinkom, pročelnik stanice vodiča Slavonija. Kao vodiču pripravniku bio je to poseban test pokazati sve naučeno na tečaju. Krećemo u silazak s vrha i krećemo prema Novom Zvečevu i tada počinje kiša koja nas prati tijekom cijelog silaska. Uz put skrećemo prema dugo najavljivanom staništu tisa, koje nažalost nisam osobno uspio pogledati, ali prema pričama ostalih planinara isplati se vidjeti. više...

Pratite nas i lajkajte
studeni 19, 2018 Stjepan Schönberger

18.11 održan je SPP(8. etapa 4. ciklusa) Grgurovići-Pljuskara (KT-13)-Đuro Pilar (KT-14). Ovo je dionica koja većim djelom prolazi krozšumu,što jučini zanimljivom, te ima oko 600 metara uspona. Kretanje je bilo s uobičajenog mjesta iza Sparau 6:00,preko Našica gdje se napravila pauza za doručak i kavu. Put nastavljamo do Grgurovića, gdje stižemo na vrijeme,radimopripreme i obavezno slikanje te krećemo na stazuoko 9h. Vrijeme je bilo prohladno uz susnježicu. Nakonsat vremenaradimo kratku pauzu i tu nam se pridružuje još planinara i članovi PD DiljGora. Stižemo do Pljuskare gdje se radimo dužu stanku za objed i odmor. Po završenom odmoru krećemo ka crkvi Sv. Petra, gdjese kratko zadržavamo te nastavljamo u pravcu jezera Petnja. Stigavši na jezero, krećemo se njegovom obalom doribarske kuće gdje smo imali kraći odmor. Nastavljamo preko brane u pravcu doma Đuro Pilar te u dom stižemo u 15:15h i u Osijek stižemo oko 18h.

Pratite nas i lajkajte
listopad 27, 2018 Stjepan Schönberger
NEPOZNATA SLAVONIJA I BARANJA, 6. izlet  – 25.11.2018.

TOČAK, 887 mnv, i STANIŠTE TISE

Polazak: u nedjelju 25.11.2018. u 6:30 h s parkirališta kod autopraonice iza SPAR-a, Sjenjak
Prijevoz: manjim autobusom
Povratak: u nedjelju 25.11.2018. do 20 h
Cijena: 70 kn za odrasle više...

Pratite nas i lajkajte
listopad 1, 2018 Stjepan Schönberger

Unatoč većem broju izleta u istom terminu na 4. etapu 6. ciklusa SPP-a krenulo je 8 naših planinara. Većini je ovo bio prvi izlet, pa je bilo posebno zanimljivo čuti njihove dojmove. Kretanje je bilo s uobičajenog mjesta iz Spara u 6:30, preko Našica gdje se napravila pauza za doručak i kavu. Put se nastavlja do Brestovca gdje kupimo našeg koordinatora SPP-a Kristijana i Stjepana. Nažalost Kristijan samo pozdravlja planinare i ne nastavlja put zbog ozljede koljena.

Kako je postalo normalno da svaki SPP ima nešto dodatnih – gratis kilometara niti ovaj nije izbjegao tu sudbinu. Zatvorena rampa na putu prema Piljani dodaje 3 kilometra hoda, što na kraju i nije bilo loše jer su e planinari zagrijali pred 45minutni uspon na Maksimov hrast vrh Požeške gore. Nakon uspona put više nije bio zahtjevan i skupina se veselo kretala zadanom trasom preko Klikuna i spušta do cilja Požeške koprivnice. Tamo nas strpljivo čeka vozač Bero u autobusu. Na povratku stajemo u Našicama i uz piće sliježemo dojmove s puta. Do Osijeka put se krati pjesmom i zabavom i sretno stižemo oko 19h. više...

Pratite nas i lajkajte