Via Adriatica 2.

studeni 29, 2018 Jela Knežević 2 komentara

Marčana – Plomin

    Opet na putu, u ranim poslijepodnevnim satima – od Osijeka do Istre – Skitača!
Spavamo u PD Skitača – ognjište, upaljena vatra, utočište – iščekivanje dana!

    Vjetar nas je plašio nevidljivim krilima, noću; ujutro nam je pomrsio kosu, a onda se poklonio suncu i smirio svoj ples! Ljepota dana je u zelenom i plavom obzoru, pred nama kilometri koje volimo, kao sve lutalice ovoga svijeta – mi veleposjednici pejzaža i neba!

    Hodamo! Vode nas jake žene – Jela, sa odgovorima u ruci – naši su putovi upisani u GPS-u, jer nema markacija! Na kraju kolone Irena, oštra oka i brzih misli, uvijek sa komadićem sjete u osmjehu…

    Tu smo, nas 18, a pridružio se i David, domaći lutalica, hodač i zaljubljenik u svoj kraj – on hoda sad, a mašta o onom što planira ishodati;
vodi nas sigurnim korakom i bere gljive, raduje se kao malo dijete omiljenoj hrani!

    Hodamo od Marčane do Raše – noge skupljaju neugažene staze,teren nije previše zahtjevan, ali njegova dužina to pretvara u umor “težak” 29 km!!

    Zadovoljni, vraćamo se u Skitaču – večera, opuštanje – Višnja – uvijek spremna na igre – iz nas izvlači drugu energiju – pomičemo drvene zečiće na stazi pogođenih asocijacija!!(? pitaj Višnju!)

    Rano smo u sobama, važno je zaspati prvi, onda ne znaš da li je netko hrkao!

    Jutro obećava sunce i nove staze okrenute prema moru i Plominu. Jučerašnji umor ostavio je manji dio ekipe u autobusu. Naš strpljivi i dobroćudni vozač Slavko, svima ispunjava želje, nas vozi do sinoć prekinutog puta. Ponovno ljepota u našim očima – gradići i zaseoci po vrletima ponad mora – čarolija! U Labinu prvi otvoren kafić, odmor – slučaj ili jedini izbor – stiže i ostatak naše ekipe iz busa – radost slučajnosti – zajedno na kavi!

    Nastavak puta sve strmiji i sve ljepši – kanjoni sa vodopadima, kaskade i jezerca – ogledala za šumu! Zahtjevniji tereni sa glatkim stijenama, mjestimice strmine sa sajlama i klinovima – oprez brže troši vrijeme i nakon 13 km moramo prekinuti naš pohod – Plomin će nas čekati!

    Svi zadovoljni, dojmovi se polako sliježu u naša sjećanja, pred nama hladno vrijeme sa susnježicom….

    Za nama ostaje Istra kao srce od sunca, hvala za ljepotu prirode i ljudi!

Ines S. Takač

Pratite nas i lajkajte

2 Comments on “Via Adriatica 2.

  1. Bravo Ines! Ovo nije izvještaj sa izleta (a je), ovo je literarni uradak prve klase kakav se ne može pročitati poslije svakog izleta. Nisam skoro pročitao ovako jednostavan i lijep članak. LP

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *