Planinarenje-krstarenje (Hvar-Brač-Šolta)

listopad 10, 2018 Jela Knežević No comments exist

Treću godinu za redom planinari iz PD Zanatlija uživali su u kombiniranoj aktivnosti –  krstarenju s planinarenjem, po najljepšim otocima na svijetu, onim dalmatinskim. Vesela družina od 26 odraslih i s jednim malim, najvrjednijim planinarom krenula je malo iza ponoći s četvrtka na petak, a unatoč noćnom terminu i prelascima granica prema Bosni, putovanje je bilo zanimljivo zahvaljujući našem razgovorljivom vozaču. Već u busu je zbog loše vremenske prognoze pao dogovor za fleksibilno planiranje puta i mjesta koja ćemo obići.  Budući da su brod i posada bili samo „naši“, mogli smo si priuštiti male improvizacije. „Otac Duje“, impozantni drveni i lijepo uređeni komforni (za planinarske standarde) brod, dočekao nas je u Krilu Jesenice. Posada i neki planinari se od ranije poznaju, susret je bio srdačan, a i ostali su se pridružili dobroj atmosferi i upoznavanju. Tako je bilo i sva četiri dana, uz sigurnu plovidbu i domaću hranu naše kuharice koju smo guštali uz ljuljuškanje brodske blagovaone. Posebno nas je razveselila informacija da je konobar Splićo zapravo županjski zet i s obitelji živi u Slavoniji. Eto, ne idu samo Slavonci u Dalmaciju…

http://www.croatiacharterholidays.com/cruisingvessels/croatia/split/otac_duje_326/index.asp?lan=HR

Prvotni plan puta nije uključivao Hvar, no zbog loše prognoze i mirnije luke, umjesto u Bolu na Braču prvi dan smo pristali u hvarskom Starom Gradu. Hvar se nije baš iskazao kao najsunčaniji i najtopliji otok Dalmacije, no „šareno“ vrijeme smo dobro iskoristili za obilazak mjesta, a posjetili smo i Tvrdalj Petra Hektorovića s čuvenim ribnjakom. ( http://stari-grad.eu/hr/znamenitosti-staroga-grada/tvrdalj-petra-hektorovica ).

Ujutro krećemo put Bola s planinarskim planom – popeti se na Vidovu goru, najviši vrh naših otoka, 778 m/nv i ujedno KT HPO te doživjeti pogled na otoke, more i obalu (http://www.otok-brac.info/lokacije2/vidova_gora.htm). Pričaju ljudi da je pogled s vrha fantastičan. Ne bismo znali. Jer putem je solidno padalo, a na vrhu je lilo kao iz kabla i puhalo kao u paklu. Nemamo ni fotografija, osim nekoliko iz, kasnije sigurno promočenih i krepanih mobitela. Neki su bezuspješno pokušali udariti pečat u dnevnik, rezultat je također dvojben, mokar i razliven. No zato su se neki malo pogubili u klaustrofobičnom okruženju sivila, vode i vjetra, a svi smo ipak krenuli dolje mokri do gaća i otežani litrama vode u svojim gojzericama. Srećom pa su se šljapkanjem same ispraznile, a zbog vlage u zraku i kiše, osušile tek za dva dana. Tko nije imo rezervne, gadno se proveo. Nakon presvlačenja u suho, slijedi lijepa šetnjica po, za ne vjerovati,  sunčanom Bolu, obilazak Zlatnog rata, crkvice…

Ujutro brodom krećemo put samostana Pustinja Blaca. Pristajemo u smaragdno zelenu uvalu i krećemo na penjanje/ spuštanje do nekadašnjeg samostana koji je danas muzej. (http://moj-otok.com/wp/bracinfo/pustinja-blaca/ ). Prati nas uglavnom sunce, s nekoliko kapi kiše. Nakon 2-3 sata stižemo na ovo fascinantno odredište, puno bogate i iznimno očuvane polustoljetne hrvatske povijesti. Fotografiranja unutar zidina nema, tako da ovo nevjerojatno mjesto iznutra možete vidjeti samo ako ga  posjetite. Sigurno nećete zažaliti. Nakon obilaska i vodičevih informacija i pikanterija,  slijedi lagani povratak na brod. Opet mijenjamo plan te ostajemo i ovu noć na Braču i uplovljavamo u luku u mjestu Milna. Ujutro planiramo krenuti za Šoltu, a definitivno odustajemo od Drvenika Velikog koji ostaje za neko drugo krstarenje.

Budimo se u prekrasno mediteransko jutro, krećemo za Stomorsku na Šolti, plovimo uz obilje sunca i topline. Na ulazak u luku čekamo, gužva je  zbog polaska regate jedrenjaka. Isplatilo se, jer prizor je to za pamćenje. Veliko plavetnilo i bezbroj bijelih jedrenjaka u pokretu… Intenzivno na glas razmišljamo o mirovini i ovakvom životu svakodnevno. Punih očiju ljepote i plavetnila krećemo na najviši vrh Šolte -Vele Straže od 237 m/nv koji je KT HPO. Ugodna šetnja i blago penjanje  uz druženje, obiteljska na vrhu, traži se pečat, a padaju i neke „obnove“ bračnih zavjeta kod križa na najvišoj točki. Povratak na brod koji kreće dok ručamo. Ponovo uživamo u moru i suncu, plovimo prema Splitu i autobusu. Vrijeme se, gle čuda, od sunca mijenjalo u sivilo i kišu i obratno, a „uhvatili“ smo i veeeliiiku prekrasnu dugu. Ako je netko uspio proći ispod nje, neka javi što se promijenilo. Za Osijek krećemo u 16.30 sati, uz pitanje cijelim putem hoće li naš novi, a zapravo vremešni autobus izdržati… Stižemo kući prepuni dojmova u rano ujutro, na radost onih koji idu za nekoliko sati na posao. I s pitanjem za šefa – kuda idemo na godinu.

planinarka Sanja Vladović

Foto:
J.Knežević

D.Vajtner

Pratite nas i lajkajte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *