Uspon na Triglav

kolovoz 6, 2018 Jela Knežević No comments exist

U nedjelju 05.08.2018. popeli smo se na Triglav! U organizaciji PD Zanatlija 27 planinara došlo je do najvišeg  vrha Slovenije. Pogled koji smo u tim trenutcima imali ispred sebe djelovao je nestvarno, u svim smjerovima vidjeli smo planine, doline, šume…

Naša avantura započela je u petak 03.08.2018. kad smo autobusom krenuli iz Osijeka prema Sloveniji. Navečer smo stigli do Erjačeve koče gdje smo prespavali te u subotu ujutro iz nje krenuli Vršičkom ili Ruskom cestom (gradili su je ruski zarobljenici tijekom I. svjetskog rata) prema dolini Zadnjice. S glavne ceste na 50. serpentine skrećemo na parkiralište gdje izlazimo iz autobusa  i počinjemo s hodanjem.

Nakon što smo prošli pored nekoliko manjih livada i par vikendica ulazimo u šumu. Uz cestu nas prati šum rijeke, tu rijeku ćemo kasnije prijeći a pred sam prvi dio uspona vidjeli smo i slap kojim se ona strmoglavo spušta iz planine.

Na početku šume nailazimo na malu teretnu žičaru koja vozi namirnice u planinu. Do planinarskih kuća, ispod vrha, sve namirnice dolaze takvim žičarama ili helikopterom.

Ispočetka je teren dosta ravan a zatim staza postaje strmija, počinjemo se penjati serpentinama. Na ovom dijelu uspona raste crnogorica koja pravi hlad putem, uz staze je posvuda cvijeće. Pogled koji odavdje imamo daje dojam da je sve oko nas  prekriveno zelenilom.

Dolaskom do raskrižja prema Koči na Doliču krajolik iznad nas se mijenja, zelenila je malo, oko nas su stijene, potpuno gole, jedino raslinje je neka osamljena trava ili cvijet koji doslovno izvire iz kamena.

Prije samog skretanja prema Koči na Doliču prvo smo slučajno otišli na drugu stranu što i nije ispalo tako loše jer pogled sa sedla do kojeg smo došli je prelijep a usput smo naišli i na livadu punu runolista. Mogli smo i tim putem doći do našeg cilja ali saznali smo da je puno teži te smo se vratili na put kojim smo prvobitno namjeravali poći.

Prelaskom na drugu stranu planine opet ulazimo u šumu, ovdje je ona malo rjeđa ali pravi hlad na stazi pa je ovaj dio ugodan za hodanje i dobro mjesto za napraviti pauzu jer nakon prelaska ovog dijela do Koče na Doliču nema više visokog raslinja i stijene prave slab hlad, a sunce je pripeklo.

Ostatak puta okruženi smo stijenama, pogled na okolne planine sve je otvoreniji.

Pred sam dolazak u kuću imamo i posebno osvježenje – snijeg. Umili smo se, rashladili smo noge I ruke te nakon toga, osvježeni, za tren stigli do naše prve postaje – Koče na Doliču.

U kući su nas lijepo dočekali a posebno nas je razveselilo druženje s Bogdanom, slovenskim planinarom koji je proveo poslijepodne s nama u druženju i ponudio se da sutra ujutro pođe s nama na Triglav. Što smo mi, naravno, objeručke prihvatili jer ipak je on ovdje domaći i dobro poznaje teren.

U nedjelju ujutro krećemo od naše planinarske kućice prema Triglavu. Prvi dio puta od doma je lagani uspon nakon kojeg se izlazi na kamenu visoravan preko koje put vodi do podnožja Triglava.

Početak uspona je osiguran klinovima i sajlama, nije potpuno okomit, više je položen vodoravno ali ispod tog dijela je strma padina i potrebno je paziti pri prijelazu. Iza prvog dijela  dolazi skoro potpuno okomit uspon nakon kojeg se izlazi na sedlo, preko kojeg se prolazi na drugu stranu planine.

Zadnji uspon je uglavnom osiguran klinovima i sajlama, na nekim mjestima postoje i oslonci koji su poput stepenica urezani u stijenu.

Na kraju uspona ispred nas se ukazuje Aljažev stup! To je to! Uspjeli smo! Na vrhu smo! Nas 27!

Ovo je velika grupa za ovakav pothvat, trebalo je dosta organizacijskih sposobnosti, strpljenja i dobre volje da se ovako velika grupa dovede na vrh.

Nakon uživanja u pogledu s vrha, slikanja, snimanja i odmora krećemo se spuštati istim putem kojim smo se popeli. Istim putem samo  taj put se sad pretvorio u opasan, jer idemo prema dolje. Samo spuštanje je zahtjevno, nije potrebna fizička snaga ali zatjeva maksimalnu koncentraciju u svakom trenutku. Uz veliku dozu opreza, korak po korak svi su se sigurno spustili u podnožje. U ovim trenutcima znanje iskusnijih planinara  bilo je od velike pomoći onim manje iskusnim. Ovdje želim zahvaliti Vladi, Darku, Kreši i svim ostalim članovima koji su pomogli u ime onih kojima je pomoć bila potrebna.

U podnožju uzimamo svoje svoje štapove koje smo ostavili prije uspona i malo izmjenjenim putem se vraćamo prema Koči na Doliču.

Nakon ručka krećemo nazad u dolinu. U povratku imamo priliku još malo se diviti prirodi koja nas okružuje. Sad dolaze trenutci u kojima se miješa sreća što smo proveli dane u ovako divnom okruženju, a s tugom što odlazimo.

Na izlasku iz šume nas ispraća šum slapa u daljini,  malo vjetra i par kapi kiše.

Prije ulaska u autobus osvježili smo se u rječici, malo su nam prsti poplavili od hladnoće ali to smo zanemarili i krenuli nazad prema Osijeku prepuni lijepih dojmova.

Ivana Koić

Foto: J. Knežević

 

Pratite nas i lajkajte

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *